U stan Helene Filipan, posjednice u Prozorju, kotar Dugoselo, došla je prije dva mjeseca neka ciganka, te je stala Filipanovoj pričati o zakletim novcima. Filipanova povjerovala je ciganki. Filipanova je tako pozorno slušala ciganku, da joj niti jedna riječ nije prošla, a da ju nije dobro upamtila.
Ciganka je Filipanovu zaplela u svoje mreže, tako, da je Filipanova postala njezinim slijepim oružjem. Od ogromnoga zakletog novca obećala je ciganka Filipanovoj ništa manje, a niti ništa više nego vagan pravih "cekina". Ali iza ovoga obećanja slijedila je pauza:- i to dosta dugačka. Ciganka je uzdisala. Pristupila je bliže Filipanovoj i prišapnula joj u uho: Velika je tajna sa zakletim novcem, no ako dadeš stotinu kruna - mala. Mare znade onu čudotvornu riječ, da novci iz zemlje niknu na površinu, odati će tu riječ i mi ćemo biti obje sretne. Filipanova povjerovala je ciganki i dala joj traženih sto kruna. Kada je ciganka dobila novac iskazala je Filipanovoj, da će joj u noći donesti zakleti novac, jer da ga mora prije otkupiti, a zatim otišla netragom. Vidjevši Filipanova, da je prevarena, vrebala je na ciganku, no nije ju nigdje mogla šćepati. Prigodom Margaretskog sajma u Zagrebu srela je oštećenica tu ciganku, te ju dala uhititi. Ta prtevejanka zove se Ana Maurović, a rodom je iz Odre. Predana je kaznenom sudu.
Novosti 19.5.1914.
